Prehrambena Industrija - Bosna i Hercegovina

Sve manje vlašićkog sira na tržištu Srpske

Kako on ističe, najpoznatiji je travnički sir, koji se još ponegdje proizvodi, u zavisnosti od vrste ovaca u stadu.

"Količine proizvedenog ovčijeg sira su nedovoljne na našem tržištu i zbog toga mu je cijena visoka", rekao je Santrač.

Objasnio je da su za proizvodnju ovčijeg sira potrebne mliječne rase ovaca, a to je na našem području pramenka i to travnička, hercegovačka, kupreška i lička.

"Pramenka je primitivna rasa ovaca koja ima veoma malu plodnost, kasnostasna je, ima mali dnevni prirast jagnjadi i prinos ispod 50 odsto i uglavnom othrani jedno jagnje za jednu godinu. Međutim, pramenka ima i dobre osobine kao što je otpornost na bolesti i dobra mliječnost.

Upravo ta dobra mliječnost vlasnicima stada pramenke donosi dodatni prihod bez kojeg bi držanje ove primitivne rase bilo nerentabilno", rekao je Santrač.

Kako je kazao Santrač, posljednjih godina zbog nedostatka radne snage vlasnici velikih stada ove rase odustaju od muže i proizvodnje sira, dok je još jedan od razloga i nedostatak premije od strane države, čime bi se nadoknadili troškovi muže.

"Iz navedenih razloga mnoga stada su rasprodata i ovčari nabavljaju rase ovaca koje se ne muzu, a koje su plodnije i koje se jagnje tri puta u dvije godine, čime se baziraju samo na proizvodnju jagnjadi za klanje", rekao je Santrač.

Prema njegovim riječima, proizvodnjom ovčijeg sira danas se bave još neki nomadi na Vlašiću i vrlo rijetki u Hercegovini. Dodaje da nemaju informacije o ozbiljnoj proizvodnji ovčijeg sira na prostoru Manjače i Romanije.

Kako kaže, mnogo bolja situacija je sa uzgojem koza i proizvodnjom kozjeg sira, koja bi mogla u budućnosti biti značajnija ukoliko se pomogne uzgajivačima u RS.

"Pomoć kod nabavke specijalizovanih muzilica, pogona za preradu mlijeka i hladnjača za zrenje sira, uzgajivačima koza bi bila presudna u povećanju obima proizvodnje i kvaliteta krajnjeg proizvoda", rekao je Santrač.

Dodaje da proizvođači kozjeg sira moraju ispoštovati čitav sistem zakonskih propisa kako bi njihov proizvod mogao završiti u marketima ili na trpezama restorana.

"U posljednje vrijeme aktuelna je i ponuda domaćih proizvoda u sklopu seoskog turizma, za šta su potrebna značajna ulaganja. Takva ulaganja su nemoguća bez određenih EU fondova i projekata našeg ministarstva", rekao je Santrač.

Kako navodi, kada je u pitanju dilema da li se više isplati proizvoditi ovčiji ili kozji sir, ove dvije proizvodnje se ne mogu porediti, te svaka ima svoje specifičnosti.

"Od stada koza više zaradite na mlijeku, a od stada ovaca veći je prihod od jagnjadi", ističe Santarač.

Kako je za "Nezavisne novine" rekao Radenko Perišić, bivši predsjednik Udruženja "Vlašićki izvori", proizvodnja ovčijeg sira na području opštine Kotor Varoš obustavljena je za potrebe tržišta, ali postoji dio u kojem se proizvodi sir za potrebe lokalnog stanovništva.

Dodaje da proizvodnja nije u potpunosti obustavljena, ali da je znatno smanjena.

"Na području naše opštine proizvodnja ovčijeg sira je smanjena. Ponegdje još ima proizvodnje na obroncima planine Vlašić, u Travniku i Kneževu, ali i to je vrlo slabo", kazao je Perišić.

Prema njegovim riječima, manje količine ovčijeg sira još se proizvode u Šipragama, na teritoriji ove opštine.

"Na teritoriji Šipraga postoje domaćinstva koja proizvode ovčiji sir, ali za lokalno stanovništvo, a ne za tržište", kazao je Perišić.